Veju,veju pahulje

Palo malo mokrog snijega odmah kolaps, svake al’ svake godine isto. Gras odmah zašteko, neke autobuske linije ne rade. Ova moja je godinama redovna no ovih dana zeza, a jutros ga ni ne bi. Šalji mail profecoricama da opravdam izostanak, da eto i nama uveli neka obavezna prisustva. Ma sve nas može iznenaditi!

Uvijek sa izneviram na novo, ja bih Gras prodala vlasniku Centrotransa ako bi on mogao kupiti. Pa gospodski urediti sve, a ne vako još pričamo o glavnom gradu. Ma ni Sarajevo nije što je nekada bilo… Šta bi da je palo dva metra snijega?

11

Nema citata, opisa niti velikih riječi. Voljene osbe čuvajte, stalno im govorite koliko su vam bitni. Širite ljubav! Borite se za sreću i gradite budućnost, korak po korak. Samo ljubav ostaje!

Sretno nam i da samo zdravi, idemo dalje do medalje.

Novembar je prošao sve ostalo je lagano.

O novembru

Novembar ove 2019 godine je bio jako težak. Prošle godine sam radila, pa je nekako bilo drugačije, jedva čekam da se ovaj završi.

Prvo je nastupilo 10 mjeseci naše veze uz propratnu nervozu. Sukladno s tim pa skoro čitav novemabr smo se prperirali, a bilo je stresno. Njemu na poslu, a meni na fakultetu plus neke životne okolnosti i gluposti.

Zatim ukraden mi je mobitel u sred Ferhadije, imigranti s napravili takvu predstavu da niko nije ni primjetio. Dobro očuvan mobitel, koji mi je mogao poslužiti još jednu godinu.

O ispitima bi trebala poseban post, neka rak rana. Ne znam šta će i kako će biti, prvi put ima moje krivice i privi put mi nije krivo. Izboriću se već, vjerujem u sebe!

Pred kraj ovog mjeseca zub me je slomio. Nisam izlazila na kafu ni sa jednom jaranicom. Jednostavo nisam imala potrebu da izađem, a o “prijateljima” takođe treba poseban post. Sve neka šukanja, pretvaranja, neki nivo (proljev), šuplja priča, poneka baci trač i ono kad osjetiš da je kafa usput. Što si stariji sve je manje izlazka s dušom.

San mi se poremetio kriva je zuboboblja, bližimo se 11 mjesecu veze nadam se da ćemo uploviti sa mirimo.

O zemljotresima u Sarajevu

26.11.2019.

P.S.

Kakav smo ološ od naroda dobro smo i prošli, koliko zla želimo jedno drugima, koliko smo oholi i nervozni, koliki smo hajvani. Sve nam je sosu onom ljutom, ma ne u sosu mi se kupamo u vlastitim fekalijam već 20 i kusur godina. Političari manipulišu, sve je korumpirano, posla za poštene nema, fakulet bez štele ne možeš završiti haman, ma ni posao u državnoj insitiuciji sa jebenim državnim fakultetom. Jer je onaj na Kobiljači završio privatni fakultet i radi u Sudu :D, jer moj otac borac od ove države nema ni značku ili pohvalu, jer niko ne odgovara kada nekog ubije ili stare autom, pravde nikakve nema. Njemu/oj otac/majka ima avdokatski ured i on/ona može sve, a uvjerila sam na vlastite oči x puta šta se sve radi na Pravnom fakultet Univerziteta u Sarajevu! Neka mi niko ništa ne priča, neka šute svi.
Jer ako nekoga danas pogledaš hoće da te ubije, kradu neisplaclčene mobitele, dilaju drogu uveliko, sebi su obezbjedili sve živo. Nema srazmjere, ili puko preživljavanje ili kupanje  u parama, jer hoće da te naprave lopvom da ti smjeste pa otkaz, svako gleda samo svoju usranu guzicu. I moštvo toga, a dječija prava ni Kovnecija im ne pomože, nek tvoja krava krepa nek je moja živa. Žao mi je poštenog naroda i ako nedaj Bože neko pošten ostane bez krova nad glavom, a ovo dabogda sve sravnilo…

Nek drma još, drmaj sravni im sve jebene institucuje…

Nek trese još!

Zubobolja

Bolje je da te zmija ujede nego zub boli!

Boli me 6 dana, a 4 dana već intezivno ja hoću da izludim. U hitnoj neku noć sam primila anesteziju, dobila antibiotike i dodatni koristim određene tablete, ljudi dragi meni ništa ne pomaže. Sve traje privremeno, ja spavala nisam 4 dana kako treba iscrpljena sam do bola. Na danšnji ispit ne mogu izaći, a to me dodatno rastužuje do tog istog bola. Neće ni pošteno da mi na otekne, a upala bi se trebala smiriti ubrzo da ga vadim da se opet rodim. Pospana sam i strašno iscrpljena do, iznemogla sam, imam ispit u petak i ne zam da li ću biti spremna ja hoću da izludim više. Nije valjda da ću sve morati integralno…da hoće ovo stati samo, da hoće.

Desni dio mi je ukočen.

O ljubavi

Dok nisam ušla u pravu vezu, a nisam ih imala puno (samo jednu i to pokušaj) kad se sjetim najviše je bilo dejtova, nisam znala značenje mnogih osjećaja. Jer nikada ih nisam ni doživjela mnoge, ja nikada neću reći da imam idelanu vezu, idelno ne postoji niti bih svoju uzdizala u nebesa. Ljubav je voljeti nekoga i u njegovoj sopstvenoj tami, voljeti ga u svim izdanjima i onim lošim, nervoznim, stresnim momentima itd. Ono što smijem reći jeste da u ovom momentu imam stabilnu vezu i da ja po prvi put osjećam šta znači voljeti i biti voljen. Osjećam u svakoj pori svoga tijela, a upravo kada volimo krhki smo, popt pjene smo mekani i lomljivi. Sama se dosta promjenila i dosta toga gledam iz druge perspektive nego li prije. Ljubav me je promjeila! Fuzija svih tih osjećaja da prosto nekada nemam riječi da ih opišem. Nisam prorok i ne znam šta nosi budućnost ja sam dijelom spremna na sve, ali za sada jako dobro pićimo. Obostrano je i oboma nam je stalo, a on je nekako sličan meni i osjećajan…koliko mu samo znači kad ga milujem po licu, nekako je željan milovanja. Volim da ga posmatram kad spava to je najljepši prizor, kako diše i puše, kad se brecne pa me traži jesam li tu, nasloni se na mene i onda mirno utone kao bezbrižna beba. To neko naše vrijeme koje je mimo svega djelimični pokazatelj kako bi funkcionisali sami. Bar djelimično, gedje pratiš ponašanje i ophođenje itd. To je neki naš balon, ali moje hrli u taj zagrljaj tu sam najsigurnija, tu se osjećam sigurno…tu bih željela biti 100 godina. Ah, te snene i srtene oči uprkos svemu, znam da nema straha sve dok me gledaju na taj posebni način nema obajšnjenja.

Odmetnik

Pozdrav ljudi, odmetnula sam se sa jedne druge platforme na ovu. Tačnije ona se uskoro gasi, a ja volim pisati i taj svijet blog-era je dio mene, pišem punih 11 godina…za početak dosta. Sve mi je ovo novo, trebaće mi vremena da se malo priviknem. Mogu reći da su pozadine jako dobre, I like it! Inače pišem o svom životu tu tradiciju ću i ovdje nastaviti.

Ja sam Carolinaa možete me zvati i Carol, produžena studnetica (ovaj termin sam sad izmislila haha, dobro stidim se jer sam malo zapela/razvukla) pravnih nauka. Negdje sam na kraju nadam se…Mislim da bih trebala u krpe sutra idem na sud u sklopu vježbi, pratiću glavni pretres krivičnog procesnog prava. Ranim, a i dragom želim napraviti sendvič da mu nakon što završim odnesem na posao.^^

P.S. pišem vam iz Sarajeva 🙂