O ljubavi

0

Dok nisam ušla u pravu vezu, a nisam ih imala puno (samo jednu i to pokušaj) kad se sjetim najviše je bilo dejtova, nisam znala značenje mnogih osjećaja. Jer nikada ih nisam ni doživjela mnoge, ja nikada neću reći da imam idelanu vezu, idelno ne postoji niti bih svoju uzdizala u nebesa. Ljubav je voljeti nekoga i u njegovoj sopstvenoj tami, voljeti ga u svim izdanjima i onim lošim, nervoznim, stresnim momentima itd. Ono što smijem reći jeste da u ovom momentu imam stabilnu vezu i da ja po prvi put osjećam šta znači voljeti i biti voljen. Osjećam u svakoj pori svoga tijela, a upravo kada volimo krhki smo, popt pjene smo mekani i lomljivi. Sama se dosta promjenila i dosta toga gledam iz druge perspektive nego li prije. Ljubav me je promjeila! Fuzija svih tih osjećaja da prosto nekada nemam riječi da ih opišem. Nisam prorok i ne znam šta nosi budućnost ja sam dijelom spremna na sve, ali za sada jako dobro pićimo. Obostrano je i oboma nam je stalo, a on je nekako sličan meni i osjećajan…koliko mu samo znači kad ga milujem po licu, nekako je željan milovanja. Volim da ga posmatram kad spava to je najljepši prizor, kako diše i puše, kad se brecne pa me traži jesam li tu, nasloni se na mene i onda mirno utone kao bezbrižna beba. To neko naše vrijeme koje je mimo svega djelimični pokazatelj kako bi funkcionisali sami. Bar djelimično, gedje pratiš ponašanje i ophođenje itd. To je neki naš balon, ali moje hrli u taj zagrljaj tu sam najsigurnija, tu se osjećam sigurno…tu bih željela biti 100 godina. Ah, te snene i srtene oči uprkos svemu, znam da nema straha sve dok me gledaju na taj posebni način nema obajšnjenja.

2 thoughts on “O ljubavi

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *